|
ženski sterilitet
muški sterilitet
polne infekcije i
bolesti
podpomognuta
oplodnja
trudnoća
porodica
|
naslovna > o nama > vizija
Vizija
Plodnost je sintagma moći i besmrtnosti, smisla života, neprestano obnavljanje, večnost, dokaz ljubavi, sjedinjavanje... Čak i ljudi (bez obzira na pol) koji ne nameravaju da imaju decu, ne žele ili nisu sigurni u to, očekuju da će to, ako jednom ipak požele, svakako moći. I da ih neko pita da žrtvuju svoju plodnost za račun nekih drugih ciljeva, teško da bi pristali na to. Kod muškaraca ona se često izjednačava sa potencijom, kod žena sa životnim uspehom, a samim tim – neplodnost sa impotencijom, odnosno životnim neuspehom. Vrhunac bliskosti, ljubavi i sjedinjavanja jednog para je u rođenju i zajedničkom podizanju deteta. Dakle, potpuno je razumljiva i očekivana bura različitih emocija koju doživljava par koji želi da ima decu, a pri tome se suočava s nemogućnošću da ih ima. Iskustvo neplodnosti može gurnuti čoveka i par na ivicu krize, emocionalno i fizički.
Mi smo još uvek veoma patrijarhalno i zatvoreno društvo. Naš mentalitet ne dozvoljava da se o problemu steriliteta govori sasvim slobodno i javno. Pogotovo je to "nezgodno" ukoliko muškarac ima ovakav zdravstveni problem, zato se i ne zna koliko je problem steriliteta veliki. Populacija nije navikla na edukaciju, nedostupna je većem delu stanovništva, a samim tim i verodostojne informacije. Statistika pokazuje da oko 500.000 parova ima problem sa sterilitetom ili iznošenjem trudnoće, a da je polovini od njih jedina nada neka od metoda asistirane oplodnje. Problem je više nego alarmantan. Ovaj način lečenja steriliteta kod nas nije pokriven socijanim osiguranjem, tako da pacijenti sami snose troškove lečenja koji su za naše ekonomske uslove preveliki. Pokrivanje troškova određenog broja pokušaja (ili makar dela troškova) omogućilo bi mnogo većem broju parova lečenje koje im je potrebno. Bračni parovi ne da ne žele decu već jednostavno ne mogu ostvariti trudnoću. Zbog ovakve situacije niko nema uvid koliko ljudi obilazi ne samo državne, već i privatne klinike. U suštini malo se govori o tome, tu i tamo izađe poneki članak u novinama, ali se i dalje na parove koji imaju problem sa plodnošću gleda kao na “feler”. Uglavnom su prepušteni sami sebi i na milost i nemilost okoline koja ih u većini slučajeva ne razume već sažaljeva.
Parovi koji se bore sa neplodnošću doživljaju razočaranje, frustraciju i mnoge psihičke traume. Ne samo da im je brak ugrožen spoznajom da ne mogu ispuniti svoju biolosku funkciju već je ugroženo i njihovo mentalno zdravlje. Neki se parovi nauče nositi sa tim i postaju još jači i bliži jedno drugom, međutim dosta njih završe svoje lečenje brakorazvodnom parnicom. U našim bolnicama ne postoji tim stručnjaka psihologa koji će pratiti njihovo stanje i pomagati im da prevaziđu traumu zvanu “sterilitet” i naučiti ih kako što bezbolnije da dođu do cilja. Uslovi lečenja u bolnicama su na granici ljudskosti. Ruinirane bolnice, manjak opreme i materijala i još mnogo problema vezanih za ostvarenje osnovnih ljudskih prava.
Kada imate ludu sreću da ipak ostvarite trudnoću nailazite opet na probleme. Ne rešeni problemi nadležnosti bolnica i domova zdravlja unose potpunu konfuziju u i ovako promenjeno stanje, a edukacija o trudnoći i ranom roditeljstvu se uglavnom svodi na kupovinu priručnika i besomučno traganje po stručnoj literaturi. Porodilišta su obično ustanove zatvorenog tipa. Žene na porođaju su mahom objekti bez mogućnosti izbora. Očevi u većini slučajeva ne mogu prisustvovati rađanju svog deteta, a tamo gde je to moguće potrebno je debelo platiti. Bebe i majke su najčešće razdvojene, nakon porođaja majke teško dolaze do podrške i pomoći u dojenju. Majke na porodiljskom bolovanju se često rano vraćaju na posao zbog loše finansijske situacije, a nije im omogućeno da odvajanje od deteta prođe bezbolno. U većini slučajeva one još uvek doje svoju decu, a nije im omogućeno ni skraćeno radno vreme.
Zbog navedenih problema i još mnogih drugih koji prate prevenciju i lečenje steriliteta, trudnoću i rano roditeljstvo nastala je ova organizacija. Osnovni cilj NVO "Kolevka" je zaštita reproduktivnih prava i reproduktivnog zdravlja. Želimo da informacije budu dostupne svima i da pre svega ljudi znaju kako da se zaštite od mogućih komplikacija i ukoliko do njih dođe da znaju kada i kome da se obrate. Zalagaćemo se da parovi sa problemom steriliteta dobijaju veću pažnju i podršku okoline kao i za ostvarivanje njihovog položaja i prava u društvu.
Cilj je da se dobije kvalitetan i pravovremen savet vezan za lečenje steriliteta, održavanje trudnoće, dojenje kao i podrška u svim krizama koje ovakvi događaji donose. Želimo da bolnice i porodilišta postanu prijatna mesta u kojima će pacijenti moći da dobiju svu potrebnu pomoć i savete. Cilj nam je da sve bolnice slede smernice Svetske zdravstvene organizacije i učine sve da lečenje steriliteta i porođaj budu ugodniji i prijatniji. Želimo da samosvesni i informisani bračni parovi aktivno učestvuju u procesu lečenja steriliteta i rađanja svog deteta. Naš cilj je približavanje uslovima i pravu koje imaju građani razvijenih zemalja.
Kao nevladina, nestranačka i neprofitna NVO, delovaćemo kroz sopstvene inicijative i projekte, uz saradnju s drugim udruženjima i organizacijama te vrste i s vladinim institucijama koje se bave ovom problematikom. Prikupljaćemo i obrađivati naučnu i stručnu literaturu u oblasti očuvanja reproduktivnog zdravlja i lečenja steriliteta; organizovaćemo stručne skupove, savetovanja, seminare, akcije, projekte i druge oblike stručnog obrazovanja u ovoj oblasti; objavljivaćemo knjige i druge publikacije iz ove oblasti; sarađivaćemo sa univerzitetima, stručnim udruženjima, zavodima za zdravstvenu zaštitu i osiguranje, porodilištima, bolnicama i drugim ustanovama koje se brinu o trudnicama, porodiljama, deci i porodici, i drugim organizacijama koje se bave zaštitom reproduktivnog zdravlja, lečenja steriliteta i povećanja nataliteta; radićemo na poboljšanju uslova u zdravstvenim ustanovama, unapređivaćemo i vršiti istraživanja u razumevanju problema steriliteta. Kako se deo našeg rada blisko dodiruje sa politikom, svesni smo da smo često privlačni raznim političkim strujama. Ne želimo da se identifikujemo sa bilo kojom strankom ili političarem te zbog toga ne tražimo pomoć od istih, no ukoliko nam ponude podršku u nekom projektu ili ako su spremni da naše ciljeve iznesu pred Skupštinu i slične institucije, bićemo otvoreni za saradnju.
Želja nam je da se naše delovanje postupno proširi po teritoriji cele naše države i na taj način dospe do što većeg broja ljudi koji se bore sa neplodnošću, iznošenjem trudnoće i pomogne im. Ogranci na terenu trebali bi imati naglasak na edukativnim delatnostima i sarađivati u zajedničkom obaveštavanju javnosti i vršenju pritisaka na ustanove u svojoj okolini.
|
|